O… upornosti


Podsetiću vas na priču o tome kako je jedan poznati mudrac u mladosti bio „običan“, sklon trošenju svog vremena u prazno, dok jednom nije video stariju ženu kako predano i uporno trlja čeličnu šipku. Na pitanje šta to radi odgovorila je „Trljam šipku, pravim iglu.“ Susret sa upornošću, aktivnošću bez obzira na godine života, bio je podsticaj mladom čoveku da počne vredno da uči, da radi, razmišlja i nalazi pravilna rešenja, da primerom i podukom utiče na ostale.

Mudraci su, ipak, retki 🙂 Koliko smo mi, obični ljudi, uporni?  I u kojim aktivnostima? I šta nam je podsticaj da budemo uporni, dosledni?

Upornost i doslednost svakako dovode do rezultata, bio on dobar (Anštajn, Đoković, … ) ili loš (loše primere neću da pominjem, a ima ih, nažalost, puno). Pitanje talenta i inteligencije, iako povezano sa ovim, nije sad u centru razmatranja.

Pitanje je najpre zašto ima više onih koji su uporni i uspešni u lošim stvarima? Odgovor je jednostavan: uništiti, ubiti, upropastiti, ukrasti – sve to se postiže u kratkom vremenskom roku, a pošto svaki uspeh  (pa i uspeh u nabrojanim aktivnostima) rađa nove uspehe, eto nama puno lopova, lažljivaca, lakrdijaša svih vrsta u svim oblastima ljudskog delovanja.

S druge strane: odgajiti, obrazovati, osposobiti, opremiti, obučiti – sve to zahteva vreme i nepokolebljivu upornost i doslednost – jer rezultati mogu biti vidljivi tek kroz nekoliko godina, a mnogobrojni uticaji sa strane, sve ono šta ne možemo da kontrolišemo ili predvidimo, predstavljaju stalnu opasnost za naš „poduhvat“, izazivaju strepnju u uspeh i mogu dovesti do odustajanja. Posle smo, naravno, razočarani ili gnevni, poneko pređe na lošu stranu, i tas na lošoj strani terazija, biva sve teži.  Bojim se da je već pretegao…  Jer oni koji vode istinski moralne, plemenite, ljudske akcije, oni nisu agresivni, oni će lepo reći šta ne valja kod onih „drugih“, a ti drugi, oni će beskupulozno, glasno, arogantno i nadmeno nipodaštavati prave akcije, ili eventualno oćutati, a svoje će uzdizati, hvaliti, bezočno lagati, zamenjivati teze… I u tome su, mora se priznati, uporni! I stoga imaju uspeha! I šta ćemo sad? Treba ih prozreti i prezreti i biti dosledan u tome. Oni su bolesni i zbog njih je ovo društvo bolesno. I pošto je to hronična bolest, moramo biti uporni u lečenju – život je u pitanju!

Овај унос је објављен под Društvo, O svemu i svačemu, Odnos prema životu, Svakodnevica. Забележите сталну везу.

Једно реаговање на O… upornosti

  1. nedodjija каже:

    uh, uh…. opis situacije mi se cini nesto booolno poznat…?!
    al` sam nedavno cula i nesto sto lici na lek, tj izlaz iz te situacije: ima vec dosta ljudi koji su shvatili u cemu zive, pa su odlucili da uskrate svoj pristanak… nadju sebi parce zemlje gde ce moci da se izmaknu iz ove „situacije“ i gde mogu da budu nezavisni… a Zlo ostaje da se hrani samo sobom….
    milsim da je to dobar izlaz….

Постави коментар

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.