Fruškogorski manastiri (2)


Nedelju dana posle prve ekspedicije 🙂 ponovo smo otišli na Frušku Goru. Dan je bio prelep, zimski, vedar, prohladan – dušu dalo za ekskurziju.

Najpre smo bili u manastiru neobičnog naziva Bešenovo – a u stvari je sada novo, tj. manastir se obnavlja i crkva je nova podignuta na mestu stare

012

Neobičan je i stari zvonik i drvena crkvica uz njega

013

a novi zvonik je nekako – prugast 🙂

016

Konak je takođe malo neuobičajen, ili neočekivan zbog oblika i mesta (ispred je ogradjena i zaštićena zona vodovoda, pa valjda zato nisu imali mesta)

015

Onda smo nastavili po obroncima Fruške Gore, koji su se nadmetali radošću zbog toga što je hladna zima napokon prošla…008

… a oblaci su se samo igrali na nebu

021

Posle Bešenova smo otišli do manastira Mala Remeta…

028

… koji se šćućurio i ušuškao u jednu gostoprimljivu udolinu

041

Crkva je delovala nekako moćno

033

a zvonik je to potvrdjivao

035

Mozaik iznad ulaznih vrata kao da je želeo dobrodošlicu namernicima

034

… a manastirska kuca je sa interesovanjem prilazila retkim posetiocima

037

Onda opet mnoštvo lepih pejzaža, sa razigranim oblacima i vidicima koji su se na mestima pružali kilometrima daleko

024

Onda smo otišli do Starog Hopova. Neka blagost (i svetost) su okruživali manastirsku crkvu

050

i njen stameni zvonik…

052

… u čijoj unutrašnjosti je i mesto gde se pale sveće, a ima lep pogled na put kojim se dolazi do manastira

055

ispred ulaza u crkvu je i mozaik, klasična simbolika hrišćanstva

056

Uspomenu na ovo prijatno mesto sačuvao je i auto 🙂

051

Iz Starog Hopova otišli smo i do Novog Hopova, mesta gde se, izmedju ostalih, školovao i Dositej Obradović

063

Prošli smo kroz zasvođeni prolaz

065

i našli se u miru i tišini manastirskog dvorišta… Ne znam sad, možda bi bilo dobro da zapisujem neke podatke iz istorije, ali za sada samo utisci i osećanja… Osećanja prijatnosti i sigurnosti, osećanja blagoslova… osećanje prohujalih godina i mnogobrojnih molitava, osećanje moći koja zrači iz nekih ikona ili fresaka, divljenje pred velikim ikonostasima… ili pak neka čudna jeza (i to ne od zime) na pomisao o stradanjima kojih je svaki manastir bio svedok ne jednom u istoriji.

 

Овај унос је објављен под Uncategorized и означен са , , , . Забележите сталну везу.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.