Posle dve 🙂 Fruške Gore, otišli smo na izlet do manastira Čokešina. U selu (Mačvanski) Prnjavor bila je otvorena crkva, pa smo svratili.
U crkvenom dvorištu je bila i bista Arčibalda Rajsa i spomen-kapelica narodu tog kraja koji je stradao u I svetskom ratu
Užasno me potreslo čitanje spiska imena ljudi, žena i dece koje je austrougarska vojska zatvorila i zapalila! Koliko prekinutih života, koliko nedosanjanih snova, koliko nerođene dece… ZAŠTO???
Seoskim putem smo nastavili do manastira. U lepom okruženju – i u ovim zimskim danima je lepo izgledalo, kako li je tek prijatno leti ili s jeseni kad se okolni šumarci pozlate…
Skladne linije mi uvek prijaju (a Soni ume lepo da ih i sačuva za uspomenu)
Crkva i konak su u prostrano urednom dvorištu
… a na kraju još jedan pogled na manastir kroz kapiju
U manastiru se čuva čudotvorna ikona Bogorodice