


Možda i zato što mi grčki baš ne ide (to je eufemizam, tj. ne znam grčki nikako), prvi odlazak u šabačku biblioteku po povratku sa Kipra je doneo one, gore prikazane knjige.
Prvi roman je interesantna priča o pronalaženju pravog identiteta i uz to i prave osobe za život u dvoje, drugi takođe… Ali, koliko god da su u osnovi iste, ove dve priče su i veoma različite po izboru likova i događaja. Slične su još i po tome da nije lako odgonetnuti šta će se desiti do kraja ni kad se pročita više od pola knjige, i po tome da su oba pisca Francuzi. Prvi očito jevrejskog porekla, a drugi ima ukupno četiri imena u svom imenu i prezimenu, jer su i Žan i Pol i Didije i Loran francuska lična imena.
Putovanje Pomponija Flata ima puno komičnih elementa. Pisac je iz Španije – možda zato dogodovštine imaju nešto donkihotovsko u sebi. I, bez obzira što na kraju sam pisac kaže „…verovatno je sada i najbezazlenijem čitaocu jasno da je sve izmišljeno…“ događaji su umetnuti u neke istorijski poznate okvire. Uzdržavam se da ne komentarišem previše – ali zaista preporučujem, posebno ljubiteljima „paralelnih istorija“.