Na Kipru ima mnogo raznih veroispovesti i njihovih hramova. Larnaka pored nekoliko pravoslavnih crkava ima džamije, sinagogu, katoličku, jermensku, evangelističku crkvu…
Jedna od džamija je na obali Slanog jezera:
Kad se stigne dovde, onda samo još kipola kilometra :), što je, u mom slučaju činilo ukupno 8km (sve peške)Ona beličasta tačka na horizontu, na rtu, u zelenilu je džamija sa oko 2km udaljenosti.Kad se od glavnog puta odvoji krak prema džamiji, onda ima i lepa pešačka stazaŠto se više približavate cilju, sve je jasnije da dimenzije nisu maleKapija za ulaz u dvorište džamijeUlaz u džamijuUnutrašnjost – pogled sa balkona koji je bio namenjen ženama za molitvu. Inače, džamija je i sad namenjena i molitvama, nije samo muzejPogled napolje i pogled unutra sprečava drvena „ogradica“, ali su zato lepe igre svetla i senke
Džamija/svetilište Hala Sultan Tekke se zove i Umm Haram džamija, jer je to ime žene jednog sledbenika i druga (u Vikipediji piše companion) proroka Muhameda. Više od toga ne znam.
Iz autobusa, na putu ka Agia Napi, mala bela crkva na peščanom brežuljku, okupana suncemSoko na putu 😉 – slika je zapravo više kao potvrda da sam negde gde se vozi levom stranom 🙂Staza za bicikle pored auto-puta. Inače na samom autoputu se stalno ponavljaju upozorenja da je za pešake zabranjeno da idu auto-putemUkras ispod nadvožnjaka – šarene betonske lopteI, ako neko hoće da kupi kuću…… preko puta fudbalskog stadiona, u Nikoziji, grčki deo
Patrijaršijski dvor u NikozijiPatrijarhov mercedesCrkva sv. Jovana, pored PatrijaršijeDeo crkve sv. Jovana i muzejDžamija u komšiluku Patrijaršije – ceo taj komšiluk je jedno tako mirno mesto, da ne umem opisati – potpuna tišina, sa minimalnim brojem turista (čitaj – jedan), bez prodavnica, kafića…
Jedan umiljati grčki mačak, stanovnik Agia Nape, vrlo željan pažnje i milovanja – jedino što i prede na grčkom 😉Jedan od stotine restorana u Aja Napi – u trci za posebnošću i prepoznatljivošću vlasnik je ovako ukrasio svoj restoranZalazak Sunca u Aja Napi, ovog petka, 7. februara, uz milijardu najfinijih čestica morske vode kojima me je vetar radosno obasipao – neverovatno osećanje da uopšte ne treba ni disati – vetar je sve činio samA na ovoj stazi ka vidikovcu na obali smo se večaras prvo sreli, zalazak Sunca i ja. Moje je oduševljenje bilo lepo kao i ovaj prizorNova crkva u kojoj se nalazi čudotvorna ikone Bogorodice iz Aja NapeOstaci starog manastira (renovira se, pa ne može da se priđe bliže)
Danas je oblačno i vetrovito, pa verovatno neću na izlet, najavljena je i kiša. Malko mi i žao zbog toga, jer ne verujem da ću ovde ponovo dolaziti.. ne odgovara mi kao mesto za letovanje/“septembrovanje“, mada kažu da je tada more toplo. Svakako je zanimljivo i ima šta i da se vidi. Crkva sv. Lazara u Larnaki je jedno sveto mesto:
Skladno je arhitektonski, interesantno po boji kamena peščara, sa prelepim detaljima isklesanim u kamenu – npr. kameni zvekiri na kamenim prozorima…Fotografisanje je dozvoljeno, otud i ova slika ikonostasa. Drvene rezbarije su očuvane, mnoge ikone nisu – nekima se platno i pocepalo, ali se to ne zapazi odmah
U kripti ispod crkve je sv. Lazar i sahranjen, a u crkvi je i kivot sa moštima.
Za zdravlje i sreću, ili za pokoj duše… sve sveće se pale zajedno Sa ove strane crkve je ovaj lepo zasvođeni prolaz i prilazSa druge strane je prostrani trg, a okolo ima puno kafića i restoranPrivukao me klasični naziv „Kiparski restoran“ u zgradi levo, pa uđem da ručam.A evo i ručka – bilo mi je smešno kako „serviraju“ salatu – sve je na tanjiru, pa seckaj 🙂 Bilo je ukusno i prijatno
Ako se zabrojim… ispraviću posle. Dakle posle katedrale/džamije iz turskog i savremenog dela iz grčke „polovine“ Nikozije, i nekoliko sličica druge vrste:
Zaista – multikulturalno područje. Osim turista, naravno, ima mnogo raznovrsnog domaćeg sveta – osim Grka i Turaka čini mi se da ima puno Arapa, Crnaca, Indusa…Najava, u turskom delu, za pozorište senki KarađozGrafit nije, više je mural, i lepo je nacrtano, po mom mišljenju, ali okolina nije – zelena linija dole desno je poklopac kontejnera, a dole, van kontejnera ima đubreta za još jedan kontejner…A u turskom delu ulice se lepo, srpski ;), zovu sokacima. U grčkom delu pak često je u nazivu reč „Odos“ što (opet srpski) znači da se čovek na’oda od jednog do drugog odosa…
Savremeni deo grčkog dela Nikozije – gradi se i uređuje, prilično je lepoOvde uredjuju nekakav park… već je dobrim delom završeno, moderno 🙂Ovo je jedna od modernih klupa, liči na svemirski brod, a izgleda da je od mermeraUmiveno, posle kiše…
Objašnjenje iz istorije… Džamija se i dalje koristi, ali sve (spolja) vidno propadaKatedrala sa dva minareta, turskom i zastavom turskog dela KipraUlaz u katedralu/džamijuDebeli, mekani tepih – noge upadaju, toplo je… Naravno, svi se izuvaju napolju, obuven se ne može ućiUlazna vrata u katedralu/džamiju – vrlo impresivno, sa svetlošću koja se presijava kroz vitražNe znam šta piše, bezobrazno sigurno nije, a lepo je – jedan od natpisa na zidu džamije
Evo prolazi drugi dan mog boravka na Kipru – pomalo je oblačno i vetrovito, ali bude i sunčano, čak i toplo. Pošto ovo pišem na telefonu, lakše mi je da samo neke slike objavim, a dopisaću detalje kad opet stignem do laptopa…