Već pre nekoliko dana su mi zapali za oko bilbordi sa samohvalisavom reklamom našeg vrlog „snabdevača“ signalom za mobilne telefone. Lako ćete znati koji su u pitanju na osnovu ovog što sledi, jer mi je danas stigla poruka, a očito je da je svi dobijaju:
„Korisnik 123456789 je ponovo dostupan.
Odaberi jednu od novih mts tarifa i jedan dinar od svakog mesečnog postpejd računa izdvojićemo za očuvanje prirode Srbije. Info na mts.rs. ČUVAMO TVOJ SVET“
E sad – zašto me ovo nervira. Prvo – oni se „žrtvuju“ za opšte dobro i daju CEO jedan dinar od svoje, inače preterano velike, zarade. Pretpostavljam da nema ni jedna mesečna tarifa manja od 500 din. Znači oni odvajaju petstoti ili i manji deo od svakog računa, a hvale se kao da su dali bar pola. Drugo – oni čuvaju moj svet, dakle, implicitno kažu da ja ne moram da čuvam taj svet, ima ko će… Zatim – oni su „ekološki svesni“, a to nije mala stvar u današnje vreme (potpuno se ista karakterizacija koristila u „nedemokratska“ vremena, tada se to zvalo moralno-politička podobnost… ). I, najzad, koliko to para može biti i šta se s tim parama može uraditi? Srbija ima oko 7 miliona stanovnika. Nisu svi odrasli, mada danas i deca u vrtiću koriste mobilni. Neka ima 6 miliona onih koji imaju mobilni. Oni su podeljeni između nekoliko operatera, znači ovi o kojima govorim mogu imati približno trećinu, dakle dva miliona. Ali svi ti ljudi već imaju broj i plaćaju (silne) pare da bi se unterhaltovali 🙂 preko mobilnog telefona, gledali vremensku prognozu ili fejsbuke raznih tipova… Znači ovaj famozni dinar će dobijati samo od novih postpejd korisnika (koji izaberu baš tu ponudu, a ima i drugih ponuda). Zato u najboljem slučaju mogu imati 100 000 takvih pretplatnika. To je 100 000 dinara, dakle manje od 1000 evra. I šta može s tim da se uradi? A kolika je šteta od svih njihovih baznih stanica koje zrače li zrače… To što su za njih dobili rešenja da „ne ugrožavaju životnu sredinu“ mogu da okače mačku o rep (mada ja ne dam mog mačka za taj posao!!!). To što mi ne možemo da detektujemo ta zračenja i što će se ko zna kakve posledice javljati i među decom i među starijima – koga briga. Važno je da oni dobro zarađuju – pogledajte samo kako im poslovnice šljašte. I onda mogu da se igraju da su dobrice i da odvajaju po ceo jedan dinar za očuvanje našeg sveta… Što se kaže: „Hvala lepo, nemojte nam pomagati…“